Granatiranje

Rudi i Miloš se susretnu. 

U noći. Usred prazne ulice. Pred sam kraj rata. 

Nekoliko trenutaka prije granatiranja. 

Tako počinje njihova ljubavna priča, jednostavnim susretom. 

Između njih, njihove misli. Između njih, lako zaboravljiva mala apokalipsa sa CNN-a. 

Između njih, njihove žudnje i strahovi, nešto napaljenosti, nada i odjek smrti. 

Tako započinje njihova ljubavna priča, prvi dejt bez ijedne izgovorene riječi, bez upoznavanja i bez svršavanja. 

Miloš i Rudi se susretnu, krene granatiranje grada i oni se sklone. 

Tako započinje njihova ljubavna priča, između života i smrti, između traume i nade, između danas i nekog sutra

koji se odgađa, tromo kasni, to veličanstveno kraljevstvo odgode. 

I onda se pojavi granata. Granata se zove kao i ja. Znam, već umorno postdramsko opće mjesto. 

Granata progovori. I kaže,  rat je odsustvo nade, prostor čistog, neizdrživog protoka vremena. 

I kaže, susret dvojice stranaca je pun potencijal nade, njen svaki suvišak. I granata kaže, nisam bio u stanju 

napisati dramu koju sam zamislio (kao što mi izmiče i ovaj tekst o tom tekstu). Jer rat ukida budućnost, ukida svako sutra.

Jer u ratu, sutra je smrt, ništa. Danas je samo odgoda, snooze tipka, odbrojavanje.

U ratu, sutra je suženje mašte, stvarnost bez nade, nepodnošljivo realno. Za preživjele, rat je crna kutija. 

Za one koji dolaze nakon,  fikcija ili nezgrapno naslijeđe. 

I granata kaže, ipak postoji sutra. U susretu dvojice stranaca, u zaljubljivanju, u svemu onom što olako obilježimo 

kao trivijalno, kičasto ili sladunjavo. Svako ono grandiozno sutra koji postaje temelj za preživljavanje. 

Svaka od onih stvari koji neće završiti u središnjem dnevniku. Seks, smijeh, mali uspjeh ili stranac kojemu saznamo ime, 

svaka od malih trivijalnosti života, svaki nenadan susret i svaki slučaj. Svako sutra.

Rudi i Miloš se susreću ponovno. 

Nakon 7300 sutra, u noćnom klubu, u nekom drugom gradu, u suvišku nade. 

Dva se stranca napokon upoznaju. Tako zvuči kraj ove drame. Tako počinje njihova ljubavna priča.

autor teksta:

Dino Pešut

redateljica:

Judita Gamulin

izvode:

Marin Klišmanić, Luka Knez i Iva Kraljević

scenografkinja:

Katarina Juričić

autor glazbe:

Leo Beslać

suradnik za scenski pokret:

Pravdan Devlahović

oblikovatelji svjetla:

Alen Marin i Katarina Juričić

producentica:

Romana Brajša

asistentica produkcije:

Hana Zrnčić Dim

dizajn:

Verlauf

fotografkinja:

Karla Jurić

produkcija:

Kazališna družina KUFER i KunstTeatar

premijera:

8. rujna 2021.

trajanje:

60 minuta