this is my truth, tell me yours

Pozdrav,

ja sam Jasna i htjela bih te pozvati na svoju predstavu. To je moja prva autorska predstava i dosta sam uzbuđena oko nje.

Naslov predstave je “this is my truth tell me yours” što je zapravo citat citata, ali predstava nema veze s tim originalnim citatima, nego je više o nekim mojim istinama.

Jer ja inače radim kao spisateljica i dramaturginja, bavim se time već skoro 15 godina, ali, iskreno, u zadnje vrijeme sam počela razmišljati da se želim početi baviti nečim drugim. Jer mislim da je umjetnost dosta sjebana i jer me umjetnost dosta sjebala.

Ali onda sam napravila ovu predstavu, baš o tome kako me umjetnost sjebala, i zapravo sam shvatila da je to više neki love-hate odnos između mene i umjetnosti. I da mi je i dalje umjetnost često dost ok. (Iako me i dalje često nervira.)

Još neke teme kojima se u predstavi bavim su ženski orgazam, muška masturbacija, umjetnička odgovornost i zujanje u ušima. Spominjem i Konstraktu, Jana Fabrea, Olivera Frljića, Xanax, SPID i Isusa.

Uglavnom, bilo bi mi drago da dođeš na predstavu. (Dolje je i malo službeniji opis koji me producentica zamolila da napišem.)

Vidimo se,

jasna

—

“this is my truth, tell me yours” autorski je projekt dramaturginje i spisateljice Jasne Žmak u kojemu se bavi svojim odnosom prema umjetničkom polju preispitujući vlastite i tuđe autorske pozicije te odgovornost i anksioznost koje one impliciraju. Polazeći od osobnog iskustva iz 2011. godine kada je, kao članica publike na predstavi “Mandićstroj” redatelja Bojana Jablanovca i glumca Marka Mandića, zbog pucnja kazališnim pištoljem dobila tinitus i hiperakuziju, Žmak u ovom Žmakstroju istražuje načine na koje umjetnost oblikuje stvarnost koju živimo. Iako naizgled nepovezane, teme tinitusa i patrijarhata postaju centralne okosnice ove predstave koja operira na granici stand-upa i izvedbenog predavanja. Stajući prvi put na scenu u ulozi izvođačice, Žmak se bavi pitanjima istinitosti i reprezentacije, participativnosti i odgovornosti, provodeći nas kroz vlastita dramaturška i seksualna iskustva postavljajući pritom sebi i publici pitanja o važnosti i smislu umjetničke proizvodnje u doba divljeg kapitalizma.

—

Projekt je razvijan u okviru programa PARL – Performance Art Research Ljubljana 2022.

Projekt je realiziran uz podršku Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Grada Zagreba, Zaklade Kultura nova te Ministarstva za kulturu Republike Slovenije i Gradske općine Ljubljana.

u predstavi se koriste fragmenti iz radova:

Borut Šeparović: dokumentarni film “Potrošeni”, produkcija: Montažstroj (2014.)
Jasna Žmak & Petar Sarjanović: tekst “Jasna Jasna Žmak to Petar Sarjanović sep 26”, časopis Četveroruka, ur. Sonja Pregrad & Marina Petković Liker (2017.)

u predstavi se ne koriste fragmenti iz rada:

Ana Grbac & Nikola Podkrajac: radio dokumentarac “Tinitus”, ciklus “Oda-birano”, ur. Iva Lovrec Štefanović, produkcija: HRT (2017.)

neke reference:

Marko Mandić: “Extract Mandić”, produkcija: Via Negativa (2009.)
Oliver Frljić & Borut Šeparović: “Zagreb noću”, produkcija: Banana gerila & Montažstroj (2009.)
Bojan Jablanovec: “MandićStroj”, produkcija: Via Negativa (2011.)
Borut Šeparović: “55+”, produkcija: Montažstroj (2012.)
Matija Ferlin: “Mi smo kraljevi a ne ljudi”, produkcija: Hrvatsko narodno kazalište Zagreb & Kunstenfestivaldesarts (2015.)
Ivana Müller: “O!Glasu”, produkcija: &TD, apap – Performing Europe (2015.)
Olja Grubić: “Golo življenje“, produkcija: Via Negativa (2019.)
Paolo Magelli: “Ja sam ona koja nisam”, produkcija: Zagrebačko kazalište mladih (2021.)