Grand Prix “Mira Trailović” 58. Bitefa dobila je hrvatska autorica Jasna Žmak za predstavu “this is my truth, tell me yours”!

Ovogodišnje izdanje Bitefa završeno je 4. listopada ceremonijom dodjele nagrada koje je dodijelio međunarodni žiri na čelu s redateljicom i autoricom Marine Mane, uz glumice Jelenu Stupljanin i Tihanu Lazović, dramaturga i pisca Dimitrija Kokanova te novinarku i kritičarku Natashu Tripney. Glavni program, koji su selektirali Nikita Milivojević, Tijana Grumić i Ksenija Đurović, činilo je deset predstava iz Njemačke, Francuske, Švicarske, Bolivije, Brazila, Nizozemske, Belgije, Slovenije, Hrvatske i Srbije.

„Ovo je autentična, precizno artikulirana, višeslojna izvedba u formi predavanja-performansa u kojem autorica razmatra tradicionalne patrijarhalne i kapitalističke granice u praksama izvođačkih umjetnosti”, navodi se u obrazloženju žirija. „Bili smo zapanjeni mješavinom nježnosti, velikodušnosti i iskrenosti ovog solo performansa, i posebno smo željeli istaknuti i podržati krhkost i neuništiv sadržaj ovog performansa.”

Primajući nagradu Žmak je izjavila: „Hvala žiriju i publici, bilo mi je divno na Bitefu. Posvetila bih ovu nagradu svima s nezavisne scene u regiji, kao i svim ženama koje su žrtve seksualnog nasilja i diskriminacije, a naročito onima koje su o tome progovorile.”

Jasna Žmak se u predstavi bavi svojim odnosom prema umjetničkom polju preispitujući vlastite i tuđe autorske pozicije te odgovornost i anksioznost koje one impliciraju. Polazeći od osobnog iskustva iz 2011. godine kada je, kao članica publike na predstavi “Mandićstroj” redatelja Bojana Jablanovca i glumca Marka Mandića, zbog pucnja kazališnim pištoljem dobila tinitus i hiperakuziju, Žmak u ovom Žmakstroju istražuje načine na koje umjetnost oblikuje stvarnost koju živimo. Iako naizgled nepovezane, teme tinitusa i patrijarhata postaju centralne okosnice ove predstave koja operira na granici stand-upa i izvedbenog predavanja. Stajući prvi put na scenu u ulozi izvođačice, Žmak se bavi pitanjima istinitosti i reprezentacije, participativnosti i odgovornosti, provodeći nas kroz vlastita dramaturška i seksualna iskustva postavljajući pritom sebi i publici pitanja o važnosti i smislu umjetničke proizvodnje u doba divljeg kapitalizma.